utorak, 29. siječnja 2013.

Uspomena Na Neka Bolja Stara Vremena



Razgledavajući stare bakine fotografije, uhvatila me nostalgija za vremenima koja ne samo da nisam poznavala, nego u njima još, čak nisam ni postojala.
Tko zna, možda se ta toplina oko srca javila samo iz čistog obožavanja požutjelih fotografija na kojima ma baš sve izgleda toliko skromno i jednostavno, potpuna suprotnost vremenu u kojem sada živimo.

I tako sam na tren, oživjela dašak tih, kako kažu boljih, sretnijih starih dana, uredivši drvenu kutijicu fotografijom vjenčanja mojih roditelja!

Nekada su vjenčanja izgledala skromno, bila intimnija i prijatnija, a uspomene na iste, ako su uspjele biti uhvaćene fotografijom, življe, vedrije i opuštenije!



Ma tko zna, ali nekako mi se čini kako ćemo i mi imati ta dobra stara vremena, da li zato što će stvarno biti bolja, ili će se zbog odmaka vremena i mladosti, takvima samo činiti! :)

Uglavnom, hajmo mi na uređenje kutijice!
 

Obična drvena kutijica na koju sam 3D šablonom i masom za modeliranje izradila željeni oblik te pričekala da se posuši. Nakon toga sam istu obojila smeđom akrilnom bojom, na dijelove nanijela vosak kako bih kasnije lakše skinula bijelu boju.










Cijelu kutijicu sam zatim obojila bijelom akrilnom bojom i to pomoću spužvice.
Nakon sušenja, na dijelovima gdje se nalazio vosak, lagano sam skinula sloj bijele akrilne boje kako bi kutijici dala onaj poznati pohabani štih.


Staru fotografiju odnijela sam u jedan studio gdje su mi prilagodili željenu boju te istu isprintali na običan papir! Kako običan papir zbog svoje debljine i nije nešto poželjan materijal za decoupage, isti sam namakala u vodi kako bi omekšao, malo posušila, te ljepilom za salvete zaljepila na kutijicu.


Na oblik reljefa nanijela sam smeđu patinu kako bi ga dodatno naglasila.

Cijelu kutijicu sam još lagano pohabala po kutovima, te tu i tamo nanijela smeđe patine kako bi razbila prevladavajuću crno-bijelu boju, iako moram priznati da se taj efekt baš dobro i ne vidi na ovim    fotkama. :)

I tako je moj, naravno ponovno zakašnjeli poklon, za godišnjicu braka uspješno dovršen te nije bilo posve jasno darujem li ga za prošlu ili tek nadolazeću godišnjicu. Međutim to na kraju uopće nije ni bilo važno, jer je isti, što je najvažnije, darovan od srca, a činilo se još više od srca i primljen.





Na kraju ostaje samo nada da ćemo i mi slaviti ovolike uspješne godine braka, te da će ova fotografija za 35 godina u mom suprugu i meni izazvati i osjećaj nostalgije, sreće pa i tuge za nekim prošlim danima!


Stoga, pamtimo samo sretne dane! :)



četvrtak, 17. siječnja 2013.

Kreativni Nered


Naime, moj suprug nikako da shvati da moj radni kutak mora biti u neredu, odnosno kako ga ja volim zvati "kreativnom neredu", jer to ipak, morate priznati zvuči puno bolje nego samo neki običan nered!

I ja stvarno razumijem da on vidi nered, ali on ne razumije da ja u tom takozvanom neredu znam točno gdje se što nalazi i vjerujte mi, svaki pokušaji stvaranja takozvanoga reda, rezultirali su čistim kaosom, nervozom i živčanoćom jer nisam mogla pronaći ma baš ništa što mi je u tom trenutku trebalo!

I tako sam ja ostala kod svog savršenog reda u kreativnom neredu, a suprug, pa naviknut će se on, ipak smo u braku! :) ( nadam se )



Međutim kako bi pokazala bar malo dobre volje, odlučila sam urediti limenu kanticu u koju sam sada pospremila svoje kistove!

I to je nešto! :)

















Na kanticu sam običnom šablonom i masom za modeliranje izradila željeni oblik reljefa, te istu obojila bijelom akrilnom bojom.












Sa salvete sam izrezala plave cvjetiće i ljepilom za salvete iste ljepila na kanticu.

Kako bi oblik reljefa došao do izražaja isti sam naglasila nježno plavom akrilnom bojom.







I zapravo je, kantica već kao takva bila gotova i dosta dobro izgledala, ali sam ipak odlučila plave cvjetiće učiniti nešto nježnijim, tako što sam ih lagano prebojila mješavinom bijele i plave akrilne boje.

Na sve sam, na kraju dodala po koju kapljicu smeđe patine!










I eto, sada bar kistovi imaju svoje mjesto.

Tko znam možda poludim pa napravim poneku košaru ili kutiju za boje i ostale stvari! a možda i ne! :)












I za kraj ovog posta, jedna savršena misao.

"Why do you try so hard to fit in when you were born to stand out?"

Eh, kad bi to bilo samo tako jednostavno! :)








utorak, 15. siječnja 2013.

Kad Bi Ove Ruže Male ...

"...pustile bi suzu koju da ublaže tugu moju! "

Iako mnogi ne vole siječanj, iscrpljeni dugom zimom i raznim nepogodama koje donosi snijeg, ja uživam u svakom trenutku.

Međutim, ipak sam odlučila ovim snježnim danima unijeti dašak romantike, bogatstvom cvjetnog uzorka, preobrazeći običnu drvenu klupicu u presladak komad doma!

Još se ne mogu priviknuti na pravilo kako se ne može pretjerati s detaljima kada je shabby chic u pitanju, pa su i dalje, sve moje izrade, dok se malo ne ohrabrim, ipak dosta prozračne i jednostavne.

Tako je i ova klupica uz malo novaca, malo vremena i puno ljubavi, poprimila romantičnu ljupkost obilježenu motivom ruže!



Ovdje nisam koristila klasične akrilne boje, već sam klupicu bojala lakom za drvo boje slonovače.

3D šablonom i masom za modeliranje na sredini klupice izradila sam predivni chic reljefni oblik.

Nakon što se osušio, isti sam također bojala lakom za drvo ( iako se to baš tako i ne radi, ali eto to je moj   način ).

Cijeloj klupici sam podarila pohabani stil, lagano ju grebajući tu i tamo, kako bih joj udahnula ljepotu i šarm prošlih vremena.





I sada dolaze moje rožice, koje su me doslovno očarale svojom ljepotom, toliko da sam odmah kupila deset paketa salveta, pa sad imam ružica za jedan veći vrt! :)

Svaku ružicu sam posebno rezala sa salvete te ljepilom za salvete ljepila na klupicu.


























Dojam starog i istrošenog postigla sam nanjevši smeđu i zlatnu patinu kako na oblik reljefa, tako i na pojedine dijelove klupice.

Kako mi se boja ružica činila preintenzivnom, a kako bih postigla što nježniji i elegantniji efekt iste sam lagano prekrila bojom.



Eto klupica u shabby chic stilu, svojom romantičnom jednostavnošću, preslatkim ružicama, savršeno se uklopila u naš dom te ga učinila još toplijim u ove hladne zimske dane!

 

























petak, 11. siječnja 2013.

Najljepši Na Svijetu Tko Je?

" Ogledalo je manje tu da nam pokaže ono što je ispred njega koliko da sakrije ono što je iza njega. "

Borislav Pekić


Od svih predmeta koji ukrašavaju naš životni prostor, kroz povijest, najviše simbolike, se pridodaje upravo ogledalu. Iako je magična svrha čaranja čarobnim zrcalima koja prikazuju slike događaja iz prošlosti ili pak onih iz budućnosti, iščeznula u mitovima, legendama i dječjim pričama, misticizam ogledala se zadržao i danas, posebno kod starih malo neobičnih ogledala, ili bar osoba koje si dozvole da u istima još uvijek ugledaju po koju tajnu ili ju bar zamisle!



Takvo je i ovo moje ogledalo, koje i prije preuređenja nije izgledalo loše te se dosta lako uklapalo u naš prostor.



Međutim očarana patinom i oksidacijom te odrazima koja pružaju samo stara ogledala, dajući novim prostorima dubinu i sjaj prošlosti, odlučila sam i ovom mom ogledalu podariti drugačiji, nešto raskošniji shabby izgled!










Ogledalo sam dobro očistila, te na samo dno, masom za modeliranje uz pomoć 3D šablone, izradila željeni reljefni oblik, koji sam nakon što se posušio obojila smeđom bojom.


Nakon toga sam cijeli okvir ogledala obojila lakom za metal boje slonovače.



Sve sam malo izgrebla te tu i tamo nanijela patinu smeđe boje kako bi ogledalu podarila karakter i dodala onaj mali dašak prošlosti.




I evo, spremno da ukrasi naš dom, privuče svjetlost i omogući brži protok pozitivne energije ili možda, čak i zarobi poneku dušu! :)



četvrtak, 3. siječnja 2013.

A Little Taste of Christmas

Kako je iz raznih razloga i ove godine izostala bajkovita priča blagdanskog ugođaja koju pratimo u gotovo svim američkim filmovima, poput snježne idile, kočije s konjima i topline kaminske peći, naša božićna idila je protekla romantično i toplo, baš onako kako se volimo osjećati u svom domu!
Pokušavajući bar malo zadržati onaj istinski duh Božića koji se očituje u dobročiniteljstvu prema drugima, skromnosti i jednostavnosti i ove sam godine, opirući se potrošačkom ludilu, božićne ukrase, manje više uspješno izradila sama!

Nenamjerno je izostala tradicionalna crvena boja, koju su možda i više iz praktičnih razloga zamijenile bijela, zlatna i pastelno zelena.


Znači prvo sam odlučila okušati se u pravljenju ukrasa od tijesta, jer je postupak izgledao dosta brz i jednostavan, a naravno nije bio, bar ne onako brz kao što sam ja to htjela, međutim na kraju sam rezultatom ipak bila i više nego zadovoljna.






Nakon što sam se dobro namučila radeći tijesto, očito potpuno krivo shvativši valjda najednostavniji recept na svijetu, dobivši tijesta koje je bilo dovoljno da napravim ukrase za cijelu zgradu, isto sam modlicama rezala u oblike kruga i zvjezdica, te sušila gotovo cijeli dan, iako se trebalo posušiti u roku odmah.

Zatim sam iste obojala bijelom akrilnom bojom. Rubove zvjezdica samo sam naglasila zlatnom patinom, dok sam na oblike kruga ljepila i salvetu!







 Sve sam na kraju dodatno podigla velikom satenskom mašnom!









I naravno, smjestila na bor! :)
















































Adventski vijenci baš kao i božićna drvca, neizostavni su dio božićnog ugođaja, a nešto novijom tradicijom ukrašavanja ulaznih vrata pokušali smo svojim gostima pružiti toplu i prijateljsku dobrodošlicu!


Odlučila sam ih učiniti nešto manje tradicionalnima izbjegavši klasičan oblik vijenca, tako što sam ih radila na običnoj drvenoj podlozi, kako bi bili efektni a opet što jednostavniji.

Svježe odrezane grančice omiljenog zimzelenog drveta pištoljem za ljepilo učvrstila sam na drvenu podlogu te dodala svijeće i ostale ukrase.







Sad dolazi na red moja pšenica koja je izazvala dosta smijeha kod naših dragih gostiju, zbog svoje veličine, iako sam ju posadila u pravo vrijeme.
Ali dobro, ja sam bila i više nego zadovoljna činjenicom da je uspjela, s obzirom na moju svakodnevnu borbu održavanja kućnog bilja živim.





 
Obične plastične teglice bojala sam bijelom akrilnom bojom, ljepila salvetu te na sve dodala malo zlatne patine. Na kraju sam pšenicu vezala satenskom mašnom.



































Kao neobično, samonametnuto dekorativno rješenje našla se i ova nešto ranije izrađena vješalica na koju sam samo zavezala, na žalost, ne rađene već kupljene stare kuglice!








I za kraj, eto ne mogu ne spomenuti da nas je posjetio Grinch, i nije nam ukrao Božić, ali nas je dobro, bar mene, naljutio!
Naime, kako suprug i ja smatramo da je kićenje živog božićnog drvca nekako više u duhu Božića   ( više zapravo ja nego on, jer je naime on taj koji isto svake godine nosi i spušta s trećeg kata ), prije tri godine započeli smo svoju malu obiteljsku tradiciju, kupnje živog drvca koje nakon blagdana udomimo kod obitelji ili prijatelja. Ali eto, ove godine, zaista nevjerojatno, netko je posjekao naše prošlogodišnje božićno drvce, koje se tako lijepo smjestilo kod prijatelja na gradilištu. I sada ne znamo gdje je, samo da je unatoč našem trudu ipak postalo, jedno praktično posječeno božićno drvce! A na njegovo mjesto uskoro dolazi novo, za koje se nadamo da će tamo i ostati.

Kako god, blagdani samo što nisu završili, pa vam svima želim još jednom sve najbolje čak i našem Grinchu, te se nadam da ste bez obzira na to kakve božićne dekoracije imali, iste proslavili u toplini obiteljskog doma darujući najdragocjeniji dar, ljubav, koji ćete nadam se pružati i cijele godine!

Patetično? ..možda, samo malo! :)