četvrtak, 20. prosinca 2012.

Misterija starih rama



Postoji nešto između mene i starih rama za slike te oronulih škrinjica! Odgovor postoji, kako Đole kaže, u jednom od onih života, i da, vjerujem kako svaka rama i škrinjica skriva bar jedno "..63.644 reči i jednu psovku.."!
Nekako osjećam kako u njima postoji neka puno veća priča, veća od priča ostalih starih komada namještaja. Pa ih iz strahopoštovanja samo očistim, minimalno dotjeram i pokušam što je bolje moguće uklopiti u prostor.
I tako puštam da duh starih rama i škrinjica živi i idalje, a s novim, tek stiglim iz trgovine započinjem svoju, odnosno njihovu priču!
 

Pa evo malog dijela tih okvira!


Iako nekima kupnja stana pretrpanog starim stvarima predstavlja problem, za mene znači čisti raj!

Tako sam između ostalog pronašla i ovu staru ramu za slike, koja je toliko savršena da sam ju jednostavno samo objesila na zid!

Morala sam naravno, jedno vrijeme, gostima objašnjavati zašto prazna rama stoji na zidu bez slike, ali kako baš i nisu slijedili neki pogledi razumijevanja, odustala sam od toga i sad samo odmahnem glavom.

 







Ramu sam samo očistila, malo pogrebala i lagano polakirala, ali ne previše!

















Jedino je zalutaloj leperici dozvoljeno tu i tamo zadržavanje!







Roditelji mog supruga posjeduju staru drvenu kuću koja je prepuna starog bogatstva, gdje smo i pronašli ovaj, sto godina star okvir, i pretvorili ga u ogledalo za kupaonicu.


Okvir sam očistila, premazala lazurom za drvo i 
naravno, malo pogrebala.

Kako bih ga malo podigla, zaljepila sam
ručno izrađeni drveni cvijet kupljen u Fužinama!























E sada malo malih, slatkih, shabby chic okvira na kojima sam radila puno više!


 




Masom za modeliranje radila sam reljefni oblik, bojala bijelom akrilnom bojom i opet pogađate, malo grebala!





Isti takav okvir uredila sam na gotovo isti način ali ipak malo romantičnije, koristeći salvetnu tehniku te sam dodala male ružice!








Iako je prvotna funkcija okvira bila da bude samo okvir, kasnije je postao pločica za vrata naše male obitelji, a kako je to ispalo pokazat ću u nekom drugom postu.

Evo još koja fotka, nisam si mogla pomoći!







I kako završiti ovu priču o ramama, nego jednom u koju sam uokvirila svoju ljubav!





srijeda, 19. prosinca 2012.

Nikolin stolček

Ovaj stolček je poklon koji je prijatelj Nikola dobio za imendan prošle godine!
U principu, isti mu je oduzet odmah kada mu je i darovan, s najboljom namjerom preuređenja... koje je eto ni manje ni više, trajalo godinu dana! Dobro, bar ove godine, nisam morala razmišljati o poklonu!

3D šablonom i masom za modeliranje izradila sam željeni reljefni izgled.


Nakon toga sam, stolček sastavila i obojala bijelom akrilnom bojom. Iskreno, stolček je sastavio suprug, ali naravno ne iz razloga što ja to ne znam nego zato što mi se baš i nije dalo! To je kao kad otvarate staklenku, mislim, otvorit ćete vi već nju ako morate, ali čemu kada je on tu!


Naljepnice piva, kopirala sam crno-bijelo, na običan papir, razmočila u vodi, malo posušila te ljepilom za salvete, ljepila na stolček.


Tu i tamo sam nanijela plavu akrilnu boju, prvenstveno želeći istaknuti oblik reljfa.
Cijeli sam stolček malo izgrebala kako bi dobila pohabani štih! I to je to..!



I tako nakon samo godine dana... poklon je tu! :)