Uspomena Na Neka Bolja Stara Vremena

 

Razgledavajući stare bakine fotografije, uhvatila me nostalgija za vremenima koja ne samo da nisam poznavala, nego u njima još, čak nisam ni postojala.
Tko zna, možda se ta toplina oko srca javila samo iz čistog obožavanja požutjelih fotografija na kojima ma baš sve izgleda toliko skromno i jednostavno, potpuna suprotnost vremenu u kojem sada živimo.

I tako sam na tren, oživjela dašak tih, kako kažu boljih, sretnijih starih dana, uredivši drvenu kutijicu fotografijom vjenčanja mojih roditelja!

Nekada su vjenčanja izgledala skromno, bila intimnija i prijatnija, a uspomene na iste, ako su uspjele biti uhvaćene fotografijom, življe, vedrije i opuštenije!



Ma tko zna, ali nekako mi se čini kako ćemo i mi imati ta dobra stara vremena, da li zato što će stvarno biti bolja, ili će se zbog odmaka vremena i mladosti, takvima samo činiti! :)

Uglavnom, hajmo mi na uređenje kutijice!
 

Obična drvena kutijica na koju sam 3D šablonom i masom za modeliranje izradila željeni oblik te pričekala da se posuši. Nakon toga sam istu obojila smeđom akrilnom bojom, na dijelove nanijela vosak kako bih kasnije lakše skinula bijelu boju.










Cijelu kutijicu sam zatim obojila bijelom akrilnom bojom i to pomoću spužvice.
Nakon sušenja, na dijelovima gdje se nalazio vosak, lagano sam skinula sloj bijele akrilne boje kako bi kutijici dala onaj poznati pohabani štih.

Staru fotografiju odnijela sam u jedan studio gdje su mi prilagodili željenu boju te istu isprintali na običan papir! Kako običan papir zbog svoje debljine i nije nešto poželjan materijal za decoupage, isti sam namakala u vodi kako bi omekšao, malo posušila, te ljepilom za salvete zaljepila na kutijicu.

Na oblik reljefa nanijela sam smeđu patinu kako bi ga dodatno naglasila.

Cijelu kutijicu sam još lagano pohabala po kutovima, te tu i tamo nanijela smeđe patine kako bi razbila prevladavajuću crno-bijelu boju, iako moram priznati da se taj efekt baš dobro i ne vidi na ovim    fotkama. :)

I tako je moj, naravno ponovno zakašnjeli poklon, za godišnjicu braka uspješno dovršen te nije bilo posve jasno darujem li ga za prošlu ili tek nadolazeću godišnjicu. Međutim to na kraju uopće nije ni bilo važno, jer je isti, što je najvažnije, darovan od srca, a činilo se još više od srca i primljen.

Na kraju ostaje samo nada da ćemo i mi slaviti ovolike uspješne godine braka, te da će ova fotografija za 35 godina u mom suprugu i meni izazvati i osjećaj nostalgije, sreće pa i tuge za nekim prošlim danima!

Stoga, pamtimo samo sretne dane! :)