A Little Taste of Christmas

Kako je iz raznih razloga i ove godine izostala bajkovita priča blagdanskog ugođaja koju pratimo u gotovo svim američkim filmovima, poput snježne idile, kočije s konjima i topline kaminske peći, naša božićna idila je protekla romantično i toplo, baš onako kako se volimo osjećati u svom domu!
Pokušavajući bar malo zadržati onaj istinski duh Božića koji se očituje u dobročiniteljstvu prema drugima, skromnosti i jednostavnosti i ove sam godine, opirući se potrošačkom ludilu, božićne ukrase, manje više uspješno izradila sama!

Nenamjerno je izostala tradicionalna crvena boja, koju su možda i više iz praktičnih razloga zamijenile bijela, zlatna i pastelno zelena.

Znači prvo sam odlučila okušati se u pravljenju ukrasa od tijesta, jer je postupak izgledao dosta brz i jednostavan, a naravno nije bio, bar ne onako brz kao što sam ja to htjela, međutim na kraju sam rezultatom ipak bila i više nego zadovoljna.






Nakon što sam se dobro namučila radeći tijesto, očito potpuno krivo shvativši valjda najednostavniji recept na svijetu, dobivši tijesta koje je bilo dovoljno da napravim ukrase za cijelu zgradu, isto sam modlicama rezala u oblike kruga i zvjezdica, te sušila gotovo cijeli dan, iako se trebalo posušiti u roku odmah.

Zatim sam iste obojala bijelom akrilnom bojom. Rubove zvjezdica samo sam naglasila zlatnom patinom, dok sam na oblike kruga ljepila i salvetu!







 Sve sam na kraju dodatno podigla velikom satenskom mašnom!

I naravno, smjestila na bor! :)

Adventski vijenci baš kao i božićna drvca, neizostavni su dio božićnog ugođaja, a nešto novijom tradicijom ukrašavanja ulaznih vrata pokušali smo svojim gostima pružiti toplu i prijateljsku dobrodošlicu!

Odlučila sam ih učiniti nešto manje tradicionalnima izbjegavši klasičan oblik vijenca, tako što sam ih radila na običnoj drvenoj podlozi, kako bi bili efektni a opet što jednostavniji.

Svježe odrezane grančice omiljenog zimzelenog drveta pištoljem za ljepilo učvrstila sam na drvenu podlogu te dodala svijeće i ostale ukrase.

Sad dolazi na red moja pšenica koja je izazvala dosta smijeha kod naših dragih gostiju, zbog svoje veličine, iako sam ju posadila u pravo vrijeme.
Ali dobro, ja sam bila i više nego zadovoljna činjenicom da je uspjela, s obzirom na moju svakodnevnu borbu održavanja kućnog bilja živim.





 
Obične plastične teglice bojala sam bijelom akrilnom bojom, ljepila salvetu te na sve dodala malo zlatne patine. Na kraju sam pšenicu vezala satenskom mašnom.

Kao neobično, samonametnuto dekorativno rješenje našla se i ova nešto ranije izrađena vješalica na koju sam samo zavezala, na žalost, ne rađene već kupljene stare kuglice!

I za kraj, eto ne mogu ne spomenuti da nas je posjetio Grinch, i nije nam ukrao Božić, ali nas je dobro, bar mene, naljutio!
Naime, kako suprug i ja smatramo da je kićenje živog božićnog drvca nekako više u duhu Božića   ( više zapravo ja nego on, jer je naime on taj koji isto svake godine nosi i spušta s trećeg kata ), prije tri godine započeli smo svoju malu obiteljsku tradiciju, kupnje živog drvca koje nakon blagdana udomimo kod obitelji ili prijatelja. Ali eto, ove godine, zaista nevjerojatno, netko je posjekao naše prošlogodišnje božićno drvce, koje se tako lijepo smjestilo kod prijatelja na gradilištu. I sada ne znamo gdje je, samo da je unatoč našem trudu ipak postalo, jedno praktično posječeno božićno drvce! A na njegovo mjesto uskoro dolazi novo, za koje se nadamo da će tamo i ostati.

Kako god, blagdani samo što nisu završili, pa vam svima želim još jednom sve najbolje čak i našem Grinchu, te se nadam da ste bez obzira na to kakve božićne dekoracije imali, iste proslavili u toplini obiteljskog doma darujući najdragocjeniji dar, ljubav, koji ćete nadam se pružati i cijele godine!

Patetično? ..možda, samo malo! :)